Mnogi ljudi u današnjem svetu žive sa svojim pametnim telefonima kao virtuelnim saputnicima. Društveni mediji su moćno sredstvo komunikacije koje je promenilo način na koji pojedinci međusobno komuniciraju. Mentalno zdravlje uključuje: emocionalno, psihološko i socijalno blagostanje i utiče na to kako mislimo, osećamo i delujemo. Važno je u svakoj fazi života, od detinjstva i adolescencije do odraslog doba.
Asistent Nikola Ćirović sa Departmana za psihologiju, započeo je seminar rečima da je za ovo predavanje pogledao dosta TikTok klipova, kao i druge društvene mreže, ali je naročito obraćao pažnju na TikTok. Ćirović je tokom svog predavanja govorio o tome kako neko može da pomogne sam sebi da postavi dijagnozu, kako neko može da pomogne sebi da se oseća bolje i da li se društvene mreže mogu iskoristiti za proširenje svesti o psihičkim poteškoćama. Nakon uvodnih reči, pušten je klip sa TikTok-a gde mlada devojka govori o simptomima autizma. Međutim, iako je najpre smatrao da je ona u tom klipu uzela tri nekarakteristične odlike za autizam, kada je malo više istraživao o tome, shvatio je da zaista postoje istraživanja koja potvrđuju to što ona govori, ali ipak te odlike nisu primarno karateristične i ne predstavjaju razlog da se neko oglasi da je autističan.
Zatim je Ćirović više govorio o derealizaciji i depersonalizaciji. Sama derealizacija je po njemu osećaj otuđenosti, osećaj da nismo bliski sa svojom okolinom, poznata mesta nam izgledaju čudno, bizarno, nadrealno, osećaj za vreme je često narušen, kao i opažanje brzine pokreta. Depersonalizacija govori o sličnim fenomenima, ali je ono usredsređeno više prema sebi. Više se odnosi na psihološko stanje u kome je narušen doživljaj sebe, na takav način da se osoba oseća nestvarno, kao otuđenost od sopstvenih misli i osećanja.
U fokusu jesu mladi ljudi do 25 godina koji svakodnevno skroluju TikTok i druge društvene mreže, s obzirom da je to uglavnom populacija koja koristi društvene mreže. U globalu jedan od sedam između desetogodišnjaka i devetnaestogodišnjaka doživljavala mentalni poremećaj. Mladi ljudi koji se susreću sa mentalnim poremećajem često rešenje za svoj problem traže na društvenim mrežama tako što pronalaze ljude koji pate od iste bolesti i saosećaju se s njima, rekao je Ćirković.
Zatim je reč preuzeo docent Nemanja Krstić sa Departmana za sociologiju koji je mentalno zdravlje pokušao da prikaže i objasni sa stanovišta sociologije.
Osnovno pitanje jeste zašto se mi bavimo sobom? Odakle ideja ljudima da se bave sobom, na način na koji se bave u današnjem kontekstu? Da bi objasnili sebi zašto postavljamo pitanje i kako tragati za autentičnim sopstvom, moramo da pođemo od nekoliko stavki, a to su: strukturalni uslovi koji dolaze iz ekonomskog polja i strukturalni uslovi iz kulturnog polja, rekao je Krstić.
On, takođe, navodi da postoji nekoliko elemenata koji važe kao prva stvar u procesu upravljanja sopstvom i to su: konstantna promena, inovacije, fleksibilni rad i visoka konkurencija. U savremenom svetu u kome dominira neka vrsta profesionalnog identiteta, iskustvo koje se stiče dok se obavlja neki posao može izuzetno da pomogne u tome da neko izgradi sebe ili da barem strukturalno ukaže na mehanizme na koji način će neko da upravlja sobom.
Za kraj seminara, TA terapeutkinja Maja Delibašić istakla je da većina ljudi danas ne proverava sadržaj na društvenim mrežama u smislu da li je taj sadržaj istinit, već samo prima informacije putem klipova od 15 sekundi i nastavlja dalje da sluša. Iako se stalno slušaju klipovi o određenom mentalnom poremećaju, osoba samim tim usvaja to kao istinu bez ikakvog proveravanja. Kako navodi tokom svog izlaganja, osoba koja stalno gleda klipove na društvenim mrežama nikada se ne zapita ko ustvari pruža sve te informacije i koja je njena namera, da li taj klip ima za cilj samo da nas zabavi, da li se u njemu priča iz nečijeg iskustva ili time hoće nešto da se proda.
Najveći broj mladih se ne bavi time da razmisli koja je svrha same informacije, jer ljudi danas nemaju vremena. Teme o kojima se najviše priča su: anksioznost, depresija, autizam i zapravo o tome najviše pišu profesionalci koji ili žele da ponude svoje usluge ili da predstave na koji način oni rade, rekla je Delibašić.
Ona je često aktivna na društvenim mrežama kao psiholog i njen način rada je zapravo takav da svojim klijentima deli svoja razmišljanja i uvek je otvorena za razgovor.
Korišćenje društvenih mreža je oličenje mača sa dve oštrice. Sa toliko pozitivnih i negativnih efekata, važno je da se napravi razlika između društvenih medija i mentalnog zdravlja, zaključila je Delibašić.