Ljudi sumerske civilizacije se smatraju najranijim korisnicima karmina. Pravili su ih od prirodnih supstanci poput voća, kane i insekata. Otmene žene iz Mesopotamije koristile su mlevene dragulje kako bi na usne dodale boju i sjaj. Pravim i istinskim ljubiteljima karmina smatraju se Egipćani, koji su najčešće pravili jake nijanse poput ljubičastih i crnih karmina. Suprotno svemu ovome, u Grčkoj nošenje karmina ukazivalo bi na bavljenje prostitucijom. U srednjem veku, ukoliko bi žena nosila karmin bila bi optužena za veštičarenje od strane crkve. Anatema na karmin je bila bačena, a njegova crvena boja asocirala je na demonska stvorenja koja jedu malu decu.
Veruje se da je još Kleopatra bojila svoje usne specijalnim cvetnim ekstraktom pomešanim sa smrvljenim mravima kako bi ih istakla jarkocrvenom bojom. Pored toga, Egipćanke su još koristile i mešavinu narandžaste gline i smole u koju su dodavale cvetne ekstrakte, pa potom mešavinu pakovale u drvene kutijice. Rimljanke su boju stvarale mešavinom napravljenom od crvenog vina i algi. U Japanu, ženama koje su dolazile iz uglednih porodica bilo je zabranjeno da izlaze u javnost bez jarke šminke, te su skoro crn karmin pravile od katrana i pčelinjeg voska. On je predstavljao njihov zaštitni znak. Interesantno je da su puževi u oblasti Okeanije bili glavni sastojak ruževa, što se i danas održalo.
Foto: www.notquiteold.com
Nošenje karmina prisutno je i kod muškaraca, te su tako u starom Egiptu muškarci bojili usne i time naglašavali plemićko poreklo. Tokom 19. veka nošenje karmina kod muškaraca je najviše bilo dominantno u Francuskoj. Bio je vrlo popularan jarkocrveni karmin koji je asocirao na krepkost i zdravlje. Vremenom, Francuska revolucija je dosta toga promenila, te se smatralo da svako ko nosi crveni ruž tajno podržava aristokratiju. Tako su zvanično muškarci prestali da boje usne. Engleska kraljica Elizabeta Prva obožavala je karmine. Svakodnevno je nanosila na lice beli puder, a usne naglašavala krejonom od biljnih i životinjskih masti, crvenog živinog sulfida i pčelinjeg voska. Verovala je da je karmin zdrav i da produžava život zbog svojih sastojaka, te ga je bez prestanka nanosila. Nakon njene smrti, karmin je opet postao najveći neprijatelj crkve, ali i javnom moralu. Karmin specijalno napravljen za krunisanje kraljice Elizabete Druge kako bi joj se slagao sa svečanom haljinom, zvao se Balmoral i smatra se jednim od najpopularnijih bordo nijansi na svetu.
U 19. veku francuska parfemska kompanija pod imenom Guerlain prva je komercijalno počela sa proizvodnjom karmina. Sastojke koje su koristili činili su jelenji loj, pčelinji vosak i ricinusovo ulje koji su umotavani u svilen papir. Vek kasnije, karmin je predstavljao simbol odvažnosti i ženskih prava. Amerikanke su ga obožavale i koristile kao znak bunta u borbi za ravnopravnost polova. Tokom Drugog svetskog rata, žene su imale obavezu da se doteruju i budu lepe. To je bio njihov način da pomognu u odbrani zemlje. Moral i lepota morali su da se održe i u najstrašnijim vremenima. Tada je nastala i patriotska kampanja nazvana Rat, žene i karmin. Kasnije, Džejms Brus Mejson mlađi, napravio je tubu koja se okreće i napravio karmin kakav danas poznajemo. Tako je karmin postao nužan deo svakodnevnog ženskog pojavljivanja i tajno moćno oružje, a Koko Šanel je to potvrdila rekavši: Ako ste tužni dodajte više karmina i napadnite.
Izvori: stylecraze.com , wannabemagazine.com