Fasciniran je istorijom tenisa, posebno istorijom kojoj je pomogao da se stvori. Đoković sebe vidi kao izuzetno dobrog igrača, jer ima takav mentalitet i takav pristup. Bez obzira na to ko je preko mreže, bez obzira na to kakva je površina, koja je sezona i sa kojim brojem profesionalne sezone se suočava u karijeri – uvek je isto. Njegove ambicije su sve veće. Kvalifikovao za ATP finale uprkos tome što nije osvojio nijedan bod za pobedu na Vimbldonu i nije mogao da igra na Australijan openu i US Openu. Tokom njegovog puta do titule u Torinu, u kojem je izgubio samo jedan set, pobedio je Stefanosa Cicipasa, Andreja Rubljova i Danila Medvedeva u grupnoj igri i Tejlora Frica u polufinalu. Protiv Ruda je postigao devet asova i 31 vinera, nije se suočio sa brejk loptom na svoj servis i iskoristio je svoj solidan uzvratni gem koji mu je doneo pobedu. Kao najstariji igrač koji je osvojio pehar na kraju sezone, a time što je ostao neporažen, dobio je najveću isplatu u istoriji tenisa, čak 4,7 miliona dolara.
Podizao je pehare na mastersu u Rimu, zatim Vimbldonu, na kojem nije mogao da brani bodove jer se naprosto nisu računali, potom i ATP turnirima u Tel Avivu i Astani da bi savršeni kraj takmičarske godine izrežirao u samom Torinu. Uprkos proživljenim nepravdama, naročito u Melburnu, a i tokom američke turneje, poentirane neučešćem na US openu, sa ukupno pet titula, Novak sezonu može okarakterisati kao vrlo uspešnu. Đoković je postao profesionalac 2003. godine i pridružio se ATP turu otprilike u isto vreme kada su Rodžer Federer i Rafael Nadal uspostavljali svoju nadmoć u muškom tenisu. Prvenstveno se takmičio na Futures i Challenger turnirima na početku svoje profesionalne karijere. Osvojio je svoju prvu ATP titulu na Otvorenom prvenstvu Holandije u Amersforu 2006, pobedivši u finalu Nikolasa Masua.
Foto: printscreen
Došao je do drugog uzastopnog grend-slem finala bez ispuštanja seta na Australijan openu 2008. godine. Pritom je postao najmlađi igrač koji je stigao do polufinala na sva četiri grend slem turnira. Srbin je tada osvojio svoju prvu grend-slem titulu u singlu. Do 2010. godine stvorio je sopstveni put, udaljavajući se od ostatka čopora i pridružio se Federeru i Nadalu kao velika trojka. Trio je dominirao muškim tenisom više od jedne decenije dok su se drugi igrači borili da dođu do njihovog nivoa. Đoković je prvi put postao svetski broj jedan 2011. godine, osvojivši tri od četiri mejdžera i rekord od pet Masters turnira u tadašnjoj sezoni. Između 2012. i 2015. godine, Srbin je osvojio četiri od svojih pet titula u ATP finalu zaredom. Đoković je imao još jednu sjajnu godinu, dostigavši 15 uzastopnih finala, uključujući sva četiri glavna i osam finala Mastersa.
Postao je prvi čovek u Open eri koji je dva puta završio grend slem u karijeri osvajanjem Otvorenog prvenstva Francuske 2021. na sjajan način. Finale Vimbldona 2019. godine predstavlja jedan od najvećih teniskih mečeva koji su odigrali Novak Đoković i Rodžer Federer. Ove dve legende priredile su navijačima meč za pamćenje u kojem je Srbin nadživeo švajcarskog asa u maratonskom okršaju na Centralnom terenu. Đoković je pobedio Federera u meču koji je trajao 4 sata i 57 minuta, što je najduže finale Vimbldona na turniru. Osvojio je najviše ATP Mastersa, najveću zaradu na turnirima i najviše uzastopnih titula na Američkoj turneji. Najviše svojih pobeda u dosadašnjoj karijeri ostvario je na Australijan Openu devet i Vimbldonu šest.
Foto: printscreen
Sve su to rekordi teniskog asa i čoveka koji ne prestaje da nas oduševljava. Postao je poznat kao sportista koji zlatnim slovima ispisuje stranice teniske istorije. Bez obzira što više nije jedan od mlađih tenisera, posvećen je ovom sportu, jer ljubav i dalje gori u njemu i trudi se da uvek igra svoj najbolji tenis. Novak je poznat i po svojoj izuzetnoj mentalnoj snazi, nečemu što mu je pomoglo da postane jedan od najvećih tenisera svih vremena. To dolazi od poštovanja života i raznih okolnosti, saznanja kakav je osećaj nemati ništa, a onda imati toliko toga u životu. To daje perspektivu da poštujete sve što dolazi sa pozitivnijim i skromnijim stavom. Teniseri uživaju u stalnoj potrazi za fizičkim, mentalnim, emocionalnim i duhovnim usavršavanjem tokom svog života. Ne postoji drugi sport koji može decu pripremiti za život u kojem će pobeđivati, gubiti, smejati se i plakati, sklapati prijateljstva, svakodnevno vežbati i posvetiti svoj svakodnevni život poboljšanju sebe. Zato je tenis poput stila života, a ne samo običan sport.
Izvori: biografija.org, novakdjokovic.com