Dvadeset sedmog februara u 21 čas počelo je prvo polufinale takmičenja ,,Pesma za Evroviziju’’. Uz voditeljsku kostimografiju koju je, po svemu sudeći, radio isti čovek koji je zadužen za kostime filma ,,Svemirci su krivi za sve’’ i obradu pesme ,,Seksi robot’’ Zorice Marković, nade koje nam je RTS uneo da će ove godine produkcija biti znatno bolja, umrle su zajedno sa vokalnim sposobnostima mnogih takmičara prvog polufinala. Da ne budemo previše kritični, sam izbor umetnika je dopadljiv. Solidna žanrovska raznovrsnost, kao i prisustvo mnogih nepoznatih i nezavisnih umetnika je svakako za pohvalu. Najbitnije je napomenuti da se sav novac prikupljen SMS porukama publike donira u humanitarne svrhe, a ove godine će kompletan prihod primiti udruženje ,,Zvončica’’ za pomoć deci oboleloj od malignih i retkih bolesti. Finale takmičenja biće u subotu, 2. marta.
Prvo polufinale otvara predstavnica Srbije iz 2019. godine i one malo manje proslavljene 2013. godine, Nevena Božović. Svojim šarmom uspela je da opleni apsolutno nikoga, ali je vokalima dokazala da možda i postoji razlog zašto je i dalje više prisutna na RTS-u od Skočka. Nakon što je produkcijski tim dokazao da im rad iza kamera i dalje nije jača strana, na binu je došla i voljena Kosjerina, verovatno jedina žena koja je uspela da se ostvari kao ikona evrovizijskog takmičenja bez da se na istom uopšte i takmiči. Tu se pridružuje kolega Slaven Došlo u vidu AI holograma veličine baštenskog patuljka, i publika shvata da će humor voditelja i ove godine biti na nezavidnom nivou, ali će ipak priuštiti mim sadržaj koji će uspešno izreklamirati festival.
Takmičarski deo otvara Marko Mandić pesmom Dno, nastupom rušeći relativno solidnu studijsku traku pokušajem da bude Konstrakta bez pokrića. Pesma kao takva bi bila i više nego solidan izbor za otvaranje takmičenja, no besmislen i plastičan nastup koji se trudi da pošalje neku dubokoumnu poruku publici totalno skreće pažnju od sasvim korektne radio frendli pop pesmice i pretvara je u patetiku. Mandić na kraju prolazi u finale isto kao što će njegova pesma Dno preći u zaborav onda kada bude gotov sa svojim nastupom u subotu.
Nakon Mandića dolazi M.ira sa prijatnim iznenađenjem, a prijatno je možda i jedini način kojim bi se njen celokupni performans mogao opisati. Prijatni vokali, prijatni vizuali, ništa neuobičajeno za PZE scenu. Percepcija je M.iru dovela do finala.
Usledili su Bojana x David sa pesmom No No No i kao najmlađi takmičari ove godine, plasirali su se dalje. Duo je vokalima oduševio, kostimima i scenografijom vratio publiku u period prijateljstva Jelene Karleuše i Bokija 13, a umeće kojim su izveli prilično zahtevnu koreografiju je za svaku pohvalu. No No No definitivno ima potencijal da postane letnji hit u srpskim klubovima, i čini se da se Bojani i Davidu smeši uspešna karijera nakon takmičenja.
Potom dolazi Lena Kovačević sa pesmom Zovi me Lena. Atmosferična i opuštena laundž pesmica uz sjajnu vokalnu izvedbu dovela je Lenu do finala. U pitanju je jasan omaž afričkom zvuku, koji je Lena dodatno i bespotrebno dočarala srebrnim turbanom na glavi. Uz manju popravku stajlinga i LED pozadine, pesma može lako da bude favorit žirija, kako na PZE, tako i na samoj Evroviziji, u šta smo se uverili 2022. godine nastupom Monike Liu iz Litvanije.
Elektroljubav benda Saša Baša i Virtual Ritual imala je potencijal da se probije dalje, sve dok bend nije nastupio. Studijska verzija pesme zvuči kao savremeno shvatanje jugoslovenskog disko popa osamdesetih, a igre reči i domišljate reference u tekstu uživo nisu imale šansu da dođu do izražaja zbog brzine strofa. Zato je i sam nastup delovao previše sporo u odnosu na pesmu, a jeftini AI vizuali i kostimografija nisu previše pomogli. U pitanju su mladi muzičari, pa ništa od ovoga nije iznenađujuće, te se nadamo da ćemo ih videti i iduće godine uz još bolju pesmu i malo manje estetski uvredljiv nastup koji je oživeo Dina Dvornika. Ne metaforički, nego bukvalno.
Zatim je usledila Martina Vrbos pesmom Da me voliš i mada se pokazala kao jedna od vokalno sposobnijih takmičara prvog polufinala, nije ostavila preterano snažan utisak. U pitanju je najobičnija radio frendli pop pesma propraćena mlakim i zaboravnim nastupom.
Nakon Martine dolazi Filarri, treći za redom izvođač koji se nije probio u finale. Trema se jasno odrazila na vokale, a sam nastup očigledno nije bio dovoljan za dalji prolazak. Scenska vizija je jasna, no ono što je tu istu viziju ugušilo jeste jeftina 3D animacija preko ekrana. U pitanju je jedan od nastupa koji su privukli najviše pažnje prve večeri, čak i kod strane publike, čemu je bez sumnje doprinela celokupna tematika. Filarri je izvođenjem pesme u kojoj vrlo otvoreno preispituje svoj seksualni i rodni identitet najpre pokazao hrabrost, a RTS zaslužuje svaku pohvalu na davanju prostora umetnicima poput Filarrija da obznane svoju borbu. U pitanju je jedan od poznatijih srpskih influensera koji ima vernu publiku i fan bazu ostvarenu kreiranjem TikTok sadržaja, te će Ko je ta žena sigurno nastaviti da se sluša i nakon takmičenja, bez obzira na to da li će dostići komercijalni uspeh ili ne.
Onda je došla magistarka istorije i finalistkinja Breskvica sa pesmom Gnezdo orlovo i uspešno prikupila nezaslužene glasove publike udaranjem na najniže ljudske emocije. Kako je pesmu ispromovisala blagim vređanjem kolega koji su zemlju predstavljali pre nje i najavljivala pompezni nastup, očekivalo se nešto malo bolje od vokala i kostimografije sa proslave dana škole. Ajnštajn za gajdama možda je i najsvetlija tačka performansa, a statisti na bini koji se prave da sviraju instrumente, konkretno električnu gitaru koje u instrumentalu ni nema, više podsećaju na nastupe Sezam produkcije nego na produkcijski najzahtevnije takmičenje u regionu. Gnezdo orlovo je prema turbo folk formuli savršena pesma koja je sa razlogom odmah po objavljivanju postala hit i nema sumnje da će se slušati još dugo. Breskvica je popularni izvođač, te je pokušaj zarađivanja glasova jeftinim nacionalizmom ne samo nepotreban, već i krajnje patetičan. Nadajmo se da će se Anđela uskoro vratiti stilu koji joj zapravo leži i ostaviti turbo folk Indiri, a krila sa nastupa AliEkspresu.
Zatim sledi zaslužena finalistkinja i najveće iznenađenje večeri, Hristina. Bedem se nakon dve energične pesme izdvojio mirnim i melanholičnim tonovima i tematikom, a jednostavan nastup je upotpunjen udarnim završetkom snažnih vokala i vizuelnim performansom. Hristina je LED ekrane upotrebila na najbolji mogući način. Nalik na holandsku Die Diepte, i u godini kada nema puno balada, Hristina može biti pravi dark hors na Evroviziji i ostvariti odličan plasman za Srbiju.
Mada se Ivana Vlahović pesmom Jaka nije plasirala u finale, način na koji je neočekivano pridobila publiku je za svaku pohvalu. Snažni fank vokali uz konceptualni ples sa Minotaurom koji je na nastup došao pravo iz teretane mogli su lako da odvedu Ivanu dalje da pesma nije bila bezlična i jednostavno dosadna. Možda ga je zato prebila na kraju nastupa.
Usledila je Chai i pesma Sama, još jedan performans koji je trema sabotirala. Možda i najzaboravniji nastup prvog finala, kako vokalno, tako i scenski.
Zorja se, kao što je bilo i očekivano, plasirala dalje pesmom Lik u ogledalu. Ovo je bez sumnje najjači performans prvog polufinala. Zorja je još jednom dokazala da je i vokalno i scenski spremna da predstavi Srbiju na Evroviziji. Lik u ogledalu je nastavak pesme Zorja sa pretprošlogodišnjeg takmičenja i dodatno je učvrstio pevačicu kao sjajnu i profesionalnu vokalistkinju koja na ukusan način ume da spoji etno sa modernom muzikom. U pitanju je jedan od favorita domaće i strane publike i jak kandidat za PZE pobednika.
Kavala pesmom Vavilon nije prošla u finale zbog toga što se nije ni na koji način izdvojila u moru pop pesama prve polufinalne večeri. Sve je bilo u redu, ali ništa nije bilo za pamtiti. Ipak, ova relativno nepoznata pevačica je privukla dosta pažnje od strane gledalaca koji takav zvuk vole, te je sigurno da će uspeti da ostvari vernu fan bazu i imati dugu i još uspešniju karijeru nakon takmičenja.
Takmičarski deo festivala prve večeri zatvorio bend Keni nije mrtav i uspešno se plasirao u finale. Srpska publika voli pop rok i ovakvi bendovi često završe u finalu gde ih uglavnom dočeka i ne tako sjajan plasman. Tri atraktivna momka izvode mlaku rok numeru i skakuću na bini, vrlo revolucionarno.
Za kraj prve večeri u revijalnoj pauzi tokom glasanja, RTS je pripremio montažu o legendarnom bendu ABBA, čije su pesme kasnije u svojim prepoznatljivim stilovima izvodili domaći muzičari. Najveću pažnju je privukla grupa baki sa etno izvedbom pesme Money Money Money koju je publika iz milošte nazvala BABBA.
Drugo polufinalno veče - Novo, bolje, veće, više, lepše, jače
Drugo polufinalno veče otvara prošlogodišnji predstavnik Luke Black. Mada nije ostvario visoki plasman na finalu Evrovizije, Luke je jedan od upečatljivijih Evrovizijskih predstavnika Srbije kome je takmičenje u Liverpulu donelo verne fanove, kako iz Srbije, tako i sa ostatka kontinenta. Šalice su loše, prenos na Jutjubu kasni, hemija voditelja na tankim nožicama - takmičenje za pesmu Evrovizije može da počne.
Ovoga puta ga otvara Nadia, zamenivši prošlogodišnji pop pank fazon sa malo modernijim pop zvukom. Mlada izvođačica nije ostavila snažan utisak vokalima i scenskim nastupom, a pesma Sudari se nije plasirala dalje. Skip.
Nakon nje, nastupio je bend Hydrogen baš istim žanrom koji je Nadia ostavila iza sebe. Mada je simpatičan način na koji su pop pank zvuk ranih dvehiljaditih oživeli, Nemoguća misija više priliči Evroviziji Junior, a scenski nastup i pevačev kosplej Maline iz Srećnih ljudi ne oduševljava. U pitanju su mladi i talentovani muzičari koje sigurno čeka svetla budućnost, samo ne u finalu takmičenja.
Iva Lorens se pesmom Dom pokazala kao izuzetno kompetentna umetnica sposobna da pripremi interesantne i kompleksne nastupe. Iako se radi o mladoj i novoj pevačici, Ivin profesionalizam je na sasvim zavidnom nivou. Mada su vokali sa vremena na vreme bili nezavidni, Iva je sasvim zasluženo postala prvi finalista druge polufinalne večeri.
Nakon Ive, usledila je Zejna pesmom Najbolja. Produkcijski savršena pesma na kojoj su radili estradni veterani i koju su zaživeli Zejnini moćni vokali. Talentovana Romkinja i aktivistkinja poznata je po svojim prethodnim nastupima na PZE, ali se čini da je ove godine zakazala na koreografiji. Iako njeno samopouzdanje pleni, brzoj i moćnoj pesmi je, na veliku žalost publike, nedostajao X faktor. Najbolja prolazi u finale, u kome će verovatno postati samo Dobra.
Onda dolazi Filip Baloš i numerom Duga je noć očarava publiku Srbije i sveta. Iako se i prošle godine pokazao kao izuzetan vokalista sa talentom za pripremanje moćnih i modernih nastupa, ovogodišnji nastup ga je podigao na neki viši nivo i solidirao kao buduću ikonu srpske pop scene. Uz pametan, minimalan i efektan stejdžing i zaraznu pop pesmu, Baloš je, neočekivano, ostao u polufinalu. Filipov pristup scenskom nastupu je izuzetno minimalističan i jednostavan, a ipak upečatljiv, te ovakav plasman zaista čudi, a sudeći po komentarima publike, i ljuti. Ipak, ne sumnjam da će Duga je noć nastaviti da bude slušana dugo nakon završetka takmičenja, budući da pevač iza sebe ima sjajnu produkciju i neverovatan lirički talenat.
Nemanja Radošević je još jedan finalista, a pesmom Jutra bez tebe je ipak na publiku delovao kao limunada. Pauza za toalet propraćena neprijatnim nastupom mora da se žiriju izuzetno dopala, jer drugog objašnjenja za prolazak u finale nema.
Usledila je Yanx. Nastupom za pesmu Kolo oživela je popularni crtać Lenji grad u krosoveru sa filmom Skot Pilgrim protiv sveta, i mada je vokalno, kao i uvek, oduševila, nije odradila ništa spektakularno. Mada Yanx ima svoju publiku koja prati i ceni njen rad, čini se da je na svakom takmičenju za pesmu Evrovizije totalno omašila. Vizija pesme Kolo očigledno je bila da lirički obradi neke bitne društvene teme, no način na koji je to urađeno ipak deluje malo zastarelo i prelazi u kliše. Bitno je da je Yanx ipak uvek ostala svoja, što se ceni daleko više od odlaska u finale.
Usledila je mlada i nova pevačica Kat Dosa. Zarazna harizma, zarazna izvedba i pesma koja zvuči kao omaž srpskim RNB tonovima sa početka prve decenije dvadeset prvog veka nisu bili dovoljni da Kat plasiraju u finale. Ipak, u pitanju je jedan od boljih nastupa druge polufinalne večeri upečatljivih LED vizuala i koreografije. Kat je svoj ulazak na scenu obeležila na najbolji mogući način i sigurno je da će njena budućnost na domaćoj sceni biti blistava.
Potom je nastupio još jedan mladi umetnik, Džordži. Pesmom Luna park prošao je dalje, i to sasvim zasluženo. Mada je nastup mogao da bude malo manje preteran i demode, Džordžijev prolazak u finale ni malo ne čudi, budući da je pokazao izuzetnu vokalnu sposobnost i stejdž prezens prave pop zvezde. Luna park je zarazna numera koja podseća na stare hitove domaćih izvođača poput Aleksandre Radović i zlatno doba srpskog popa obeleženog nesvakidašnjim talentima, liričkim genijima i krajnje zavidnom produkcijom.
Sledeći finalista je Dušan Kurtić sa pesmom Zbog tebe živim. Kafanski hit propraćen prijatnim nastupom izdvojio se kao jedina trubačka numera za dušu na celokupnom takmičenju. Srbija voli izvođače poput Kurtića, te ovakav ishod ne čudi. Vokali su, očekivano, bili jedni od boljih tokom druge polufinalne noći.
Nakon Dušana dolazi talentovana Teya Dora, koja prosto ne uspeva da razočara. Ona se melanholičnim i mirnim zvukom izdvojila nakon četiri brze numere, a njena pesma Ramonda omaž je srpskim borcima Prvog svetskog rata, i savršena balada o istrajnosti i veri u sebe. Pevačica se još jednom dokazala kao sjajni tekstopisac, a suptilnim i estetski privlačnim nastupom se plasirala dalje. Upravo ta suptilnost i gotovo stidljiv, skroman i minimalan način stvaralaštva je možda i njena najveća snaga na ovogodišnjem takmičenju. Takmičari često imaju tendenciju da se previše fokusiraju na animaciju na LED ekranima i pređu u kič, dok ih Teya Dora koristi sasvim pametno - kao pomagalo, a ne glavnu komponentu nastupa. Ramonda ima potencijala da Teyu proslavi koliko i hit Džanum, pogotovo u Evrovizijskog godini gde su sentimentalne balade oskudne.
Sledi svima poznato i mnogima voljeno lice - Konstrakta, još jedna ikona koja jednostavno ne ume da razočara. Novo, bolje upravo je ono što samo ime kaže - nova i bolja verzija prethodne pesme sa PZE, autoparodija zaraznih tonova i dobro osmišljenog teksta oživljena minimalnim, ali ipak umetnički obojenim nastupom. Kako se od Konstre očekivalo nešto neviđeno, ona je rešila da nas opet iznenadi i ipak da nešto već viđeno, a dovoljno uvrnuto da uspe da nas hipnotiše i osigura dalji prolazak u finale. Konstrakta je jak kandidat za pobedu ne samo na našem takmičenju, već i na samoj Evroviziji, budući da je uspela da se na istoj ostvari kao neponovljiva zvezda uvrnutog, ali dopadljivog karaktera i osigura visoko peto mesto. Njena čar leži u tome što je dovoljno opuštena da sebe ne shvata previše ozbiljno, te ne nudi pompezne i komplikovane numere i nastupe, već svojevrsnost i konzistenciju istinske umetnice koja mora biti zdrava, a nije joj ništa. Novo, bolje prati Konstraktin uobičajen stil lirike, pa slušaocima daje mogućnost da se poistovete iz više uglova, sve dok razmišljaju o tome šta je pisac zaista hteo da kaže - a vrlo je moguće da je hteo da kaže nešto o nekom doktoru.
Moje-tvoje Milana Bujakovića još jedan je mamac za sudije koji će u finalu završiti manje-više, moje-tvoje, neslavno. Još jedna pesma u finalu koja ne nudi ništa sem solidnih vokala i pauze za cigaretu, aplauz.
Sam kraj drugog polufinala obeležio je poznati Nišlija Durlanski pesmom Muzika. Uzevši u obzir da rep pesme nikada nisu dobro prolazile sa Evrovizijskom publikom, Durlanski je pokazao neverovatnu hrabrost samom prijavom na takmičenje. Iako nije prošao dalje, ovaj mladi reper je PZE publici ponudio nešto novo, iskazao svoj lirički i muzički talenat, i ponosno predstavio svoj voljeni grad, te očekujemo da će mu karijera i van njega biti blistava i dugotrajna.
Tokom pauze za glasanje usledio je i revijalni deo na kome je Luke Black predstavio svoju novu pesmu, Sanja Vučić oduvala izvedbom pesme Cha Cha Cha finskog Kaarije, a voditelji podsetili na tragična dešavanja u našoj zemlji koja su se odigrala 2023. godine. Uz montažu o pucnjavi u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar i selima Malom Orašju i Duboni, gledaoci takmičenja pozvani su na mir i solidarnost tokom teških vremena koja su zatekla ne samo Srbiju, već i čitav svet.
Mada se u našoj zemlji trenutno odvija vesela Evrovizijska euforija, prisetimo se da na palestinskim teritorijama nečija deca umiru i nečije majke plaču. Kako je sama priroda PZE takmičenja humana, važno je da i sami ostanemo humani i svesni sveta u kome živimo. Ipak ima i daleko bitnijih stvari od toga ko će pobediti u subotu.
Prenos finala se može pratiti direktno na programu RTS-a ili na lajv prenosu na zvaničnom kanalu RTS Pesma Evrovizije.
Napomena: tekst nema za cilj omalovažavanje ili vređanje bilo kog pomenutog aktera, već predstavlja humorističko kritički osvrt na događaj.