Majkl Džekson jedan je od umetnika koji se u svojim pesmama često bavio pitanjima manjina i onih čiji glas ne može da se čuje. Kroz svoje tekstove prenosio je njihove probleme i pokušavao da osvesti svoje slušaoce o tome šta se dešava u svetu. Pesmama je isticao koliko je važno promeniti ugao posmatranja i kolika je važna potreba da se sluša i pomogne onima kojima je pomoć potrebna. Problemi koje je često pominjao u svojim tekstovima jesu diskriminacija, siromaštvo, homoseksualnost, odbacivanje zbog drugačije boje kože i slično. U velikom broju ovakvih pesama, numera koja nosi naziv „They Don’t Care About Us” ostavila je snažan utisak na publiku zbog težine poruke koju nosi. Pored različitih emocija, u publici je probudila empatiju i želju za društvenom solidarnošću i socijalnim angažmanom. Izvođač je, po ko zna koji put, iskoristio umetnost kao sredstvo prenošenja značajnih poruka.
Pesma je objavljena 1996. godine kao peti singl sa Majklovog devetog albuma HIStory i predstavlja jedno od najkontroverznijih dela koje je ovaj umetnik objavio. Uz pesmu su snimljena dva muzička spota. Jedan od njih snimljen je na ulicama Brazila i dočarava težinu borbe sa siromaštvom, dok je drugi snimljen u zatvoru. Ovo muzičko delo odražava period rasnih tenzija i nemira u Americi, borbu ljudi protiv nepravdi i policijsku brutalnost prema Afroamerikancima.
Pevač je hrabro iskoristio vrhunac svoje karijere i odlučio da postane glas manjine, bez obzira na posledice. On je bio protagonista koji je bio odlučan u borbi za svoja prava i to interpretirao efektnim stihovima. S obzirom na to da je bio pripadnik аfroameričke populacije i sam je bio žrtva podsmeha i brutalnosti društva. To je ono što ovu numeru čini ličnom, ali i opšteprihvaćenom.
Delo predstavlja protestnu pesmu zbog čega se i danas sluša u okviru protesta. Stihovi kao što su: All I want to say is that they don't really care about us/ Tell me what has become of my rights/ Am I invinsible 'cause you ignore me?, uzvikuju se kao parole na marševima i koriste se kao transparenti. S obzirom da izvođač u pesmi proziva rasne predrasude, ona je postala saveznik pokreta Black Lives Matter koji nastoji da okonča rasizam i istakne rasnu nejednakost.
Stihovi uključuju i reference istorijskih ličnosti, poput Martina Lutera Kinga Mlađeg u stihu: But If Martin Lutter was livin', he wouldn't let this be. Takođe, značaj pesme jeste i u tome što se autor trudio da osvesti publiku i o nepravdi koju čini vlast. On je želeo da istakne to da vlast ne mari za mišljenje svojih građana, da često obećava mnogo, a ispunjava malo. Pozivao je narod na ujedinjenje protiv vlasti koja konstantno čini nepravdu.
Što se tiče samog kompozicijskog aspekta dela, pesma objedinjuje elemente pop-roka, bluza i hip-hopa. Izvedena je u F-duru, prilično je sporijeg tempa, a dominantni instrumenti jesu gitara i klavir. Električna gitara stvara iznenadni i moćni vrhunac u drugoj polovini pesme u kombinaciji sa bubnjevima. Za to je zaslužan član grupe Guns N’ Roses čuveni gitarista Sleš. Pesma ima bučan ritam i prate je osećajnost i iskrenost pevačevog vokala.
Prva verzija spota snimljena je u Brazilu. Kadrove je ispunilo mnoštvo meštana koji su zajedno sa pevačem pevali i igrali. Ceo spot je oličenje protesta u skladu sa porukama koje tekst nosi. Prvi put u svojoj karijeri pevač je objavio i drugu verziju spota za jednu numeru. On je snimljen u zatvoru u Njujorku, zajedno sa zatvorenicima. Majkl je sebe prikazivao kao buntovnog zatvorenika kome je dosadilo da bude žrtva policijske okrutnosti. Takođe, video klip poseduje i istinite isečke u kojima policija na loš način tretira Afroamerikance. Ova verzija prikazuje i snimke rata, gladne dece i druge nepravde sa kojima se društvo suočava.
Što se tiče samog izvođača pesme, Majkl Džekson važi za jednog od najvećih umetnika svih vremena koji je svojim plesom, glasom i stilom oblačenja muzičku industriju uveo u jednu sasvim novu dimenziju. Karijeru je započeo jako mlad sa pet godina kada se pridružio svojoj braći i postao član grupe The Jacksons. Solo karijeru je započeo 1979. godine kada je izdao album Off the Wall. Neke od njegovih najistaknutijih numera jesu: Billie Jean, Bad, Beat It, Earth Song, Black or White i mnoge druge. Kada je preminuo u junu 2009. godine, svet je ostao uskraćen za još jednu muzičku legendu i veliku humanitarnu osobu.
Iako teme o kojima pevač govori u pesmi They Don’t Care About Us treba da budu odraz prošlosti, one su prisutne i u današnje vreme i približne su onome što se događa i danas. Društvene, političke, rasne i nepravde prema mladima prisutne su i u savremenom društvu. Zbog toga je ova pesma ostavila neizbrisiv trag u istoriji i snažan uticaj na slušaoce. Univerzalnost je ono što je čini upečatljivom i autentičnom. Ona je oličenje sirovih emocija i iskrenosti posvećenih marginalizovanom delu društva. Obeležila je devedesete godine 20. veka i sve dok su diskriminacija i nepravda i dalje prisutne, ova pesma će biti podstrek za promene i ravnopravnost među ljudima.