Sa Kajl Galnerom i Emili Skegs u glavnim ulogama, film „Večeras u Americi” donosi intrigantnu i slobodno se može reći crnu komediju koja datira iz 2020. godine, a koju je režirao i montirao Adam Karter Remajer. Neodoljiva, čudna i originalna priča o ljubavi, moralu, osećanjima i bolu prati vezu pank pevača Sajmona i neobične devojke Peti. Njih dvoje zajedno, na prvi pogled drugačiji, a opet veoma slični, kreću na putovanje kroz oronula američka predgrađa.

Sama radnja filma počinje sa Sajmonom koji je još kroz prve scene predstavljen kao buntovnik. Nakon što je izazvao požar u dvorištu jedne porodice, odlazi u bekstvo. Istovremeno, publika se upoznaje sa Peti koja se suočava sa maltretiranjem dvojice sportista. Peti radi u prodavnici kućnih ljubimaca i nakon što biva otpuštena od strane ekscentričnog i pomalo grubog gazde, vraća se u porodičnu kući u kojoj živi sa roditeljima i mlađim bratom. Međutim, kako već naredne scene prikazuju, većina ljudi u malom gradu u kome Peti živi je omaložavaju, vređaju je, podsmeju joj se, ali na kraju krajeva, Peti ne pokazuje da je to mnogo pogađa, već joj je lice skoro pa uvek neutralnog izgleda. Ono što radi u slobodno vreme i što joj, može se reći po gledanom, pruža zadovoljstvo jeste slušanje benda PSYOPS i maštanje o njihovom misterioznom pevaču Džonom Kju, kojem već dve godine unazad šalje pisma, razglednice i slike, ali i svoje autorske tekstove pesama.

U međuvremenu, Sajmon tokom svog bega sreće Peti te ga ona poziva kod nje i na taj način se oni bolje upoznaju i zbližavaju. Sajmon ostaje kod Peti i njene porodice i svako od ukućana ima drugačiju reakciju i mišljenje na to. Njena majka ga obožava, otac iako malo sumnjičav biva neutralan, a Petin brat od Sajmona saznaje da je usvojen. Pričajući o muzici, Peti Sajmonu otkriva svoju fascinaciju Džonom Kju, nesvesna činjenice da on stoji upravo pored nje. Sajmon joj otkriva njen tajni identitet što ih samo još više čini povezanim. Ovo saznanje dovodi do pravljenja zajedničke pesme, u kojoj je Sajmon odradio muziku, a tekst je onaj koji je Peti napisala i odavno mu ga poslala. Kako se njihova veza produbljuje, tako se mogu videti osećanja ovo dvoje ljudi: od zaljubljenosti, preko divljenja, oduševljenja i poštovanja.

Međutim, Sajmon biva uhapšen nakon što je njegov bend nadležnoj policiji dao informaciju o njegovom boravištu u zamenu za novčanu nagradu. Uprkost tome, Peti osniva svoj pank bend i nastavlja vezu sa Sajmonom koju čak ni metalne zatvorske šarke ne mogu sprečiti.

Poznat po svojoj naraciji, dobrom glumačkom izvedbom i autentičnosti u svakom smislu, film je stekao kultni status, ali tek četiri godine kasnije zahvaljujući popularnoj društenoj mreži Tiktok. Novi talas popularnosti ovog filma doveo je do ponovnog prikazivanja u bioskopima i različitim skupovima i time dobio izvanredne reakcije i kritike, kako publike, tako i filmskih analitičara. Autentična gluma i snažni emotivni naboj su zasigurno doprineli prepoznatljivosti samog filma. Oba glavna glumca Kajl i Emili, pružaju izuzetne glumačke performanse, a njihova hemija skoro pa je opipljiva, realna. Njihov odnos, dinamičan, drag, nesiguran, donosi određenu dozu svežine tokom celog filma, i to je ono što je posebno vredno isticanja. Izuzev toga, centralna pesma filma Watermelon, koja je nastala zarad filma, a tokom dvonedeljnih proba snimanja, biva jedan od ključnih trenutaka. 

Večera u Americi, hrabar, energičan i nepredvidljiv film na dosta ekscentričan način istražuje buntovništo, ljubav i neprilagođenost. Uz izuzetne glumačke izvedbe i spajanje pank kulture sa emocijama, stvara se priča koja je istovremeno haotična i utešna. Izuzev dobro poznatih stereotipa i oslanjanja na motive odrastanja i otpora konformizmu, film ostavlja snažan utisak i nudi specifično, ali svakako ne i neutralno filmsko iskustvo. 

O autoru