Film režisera Roberta Iskova i scenariste R. Lija Fleminga Mlađeg, objavljen 1999. godine, nosi kratak, ali privlačan naziv „Ona je ta” i predstavlja autentičnost i pravu ljubav koja se ne može temeljiti na spoljašnjem izgledu. Film istražuje koliko društveni standardi lepote mogu oblikovati naše ponašanje, ali se takođe bavi pitanjem identiteta i samopouzdanja.
Ona je ta je romantična komedija koja je postala kultni film krajem devedesetih godina u kome se radnja bazira na popularnoj drami. Radnja filma se dešava u srednjoškolskoj sredini, gde je popularni i šarmantni Zek Siler središnja figura u društvenom životu. Na samom početku filma, Zek je u vezi sa jednom od najlepših devojaka u školi, ali ta veza se ubrzo raspada nakon što ga ona ostavi zbog svojih osećanja prema drugoj osobi.
S obzirom na okolnosti, Zek ostaje bez devojke, ali ga njegov najbolji prijatelj Din ubrzo izaziva da učini nešto drastično kako bi dokazao svoju moć u društvenoj hijerarhiji – da preoblikuje Lejni Bogs, nespretnu i povučenu umetničko nastrojenu devojku koja nije deo popularne klike. Lejni, koja se ne uklapa u standarde lepote i mode, potiče iz teške porodice i živi u svom svetu umetnosti, što je čini savršenim projektom za ispunjenje Zekovog izazova.
Kroz taj proces, Zek je zapravo izložen svojim osećanjima, jer ne samo da se Lejni fizički menja, već se on sve više zaljubljuje u njenu unutrašnju lepotu. Ona, s druge strane, počinje da shvata da je njome manipulisano i da je zapravo bila predmet zadatka, što dovodi do sukoba između Zeka i nje.
Nakon što se otkrije da je on njome manipulisao kako bi je pretvorio u popularnu devojku, ona se oseća povređeno i izdano. Njegove prave namere dolaze do izražaja, a ona se povlači, odlučna da se ne prepušta njegovim igrama. Shvatajući koliko je pogrešno postupio, pokušava da se izvini i popravi stvari, ali ona je sigurna u svoju odluku i ne želi da mu dopusti da je ponovo povredi. Kroz nekoliko emotivnih trenutaka, Zek se suočava s posledicama svog ponašanja i shvata da nije samo fizička promena ono što je važno, već prava i iskrena ljubav.
Na samom kraju filma, on dolazi do maturantske večeri i javno priznaje svoja osećanja prema Bogsovoj, ne brinući više o tome kako ga drugi vide. U tom trenutku, ona mu veruje i, uprkos svemu što se izdešavalo, odlučuje da mu pruži šansu. Kroz iskreno priznanje, njih dvoje ponovo se spajaju, ali ovog puta na drugačiji način, završavajući film simboličnim poljupcem koji pokazuje da ljubav nije samo transformacija spoljašnjeg izgleda, već unutrašnje promene kroz koje su oboje prošli.
Ona je ta je svestran film koji, osim što donosi zabavu kroz humor i tipičnu srednjoškolsku dramu, ima i poruku o tome da je unutrašnja lepota važnija od spoljašnjeg izgleda.