U trenutku kada romantične komedije često deluju kao da su sve izašle iz iste fabrike, onlajn platforma Netflix donosi nam seriju „Nobody Wants This”. Prva sezona serije premijerno je prikazana 26. septembra 2024. godine, dok je krajem oktobra naredne godine prikazana i druga sezona. Režiju serije potpisala je američka spisateljica Erin Foster, a u glavnim ulogama našli su se Kristina Bel kao Džoana i Adam Brodi kao Noa.
Radnja serije prati neobičnu i duhovitu romansu između voditeljke podkasta o seksu koja je agnostik i liberalnog rabina, čiji potpuno različiti pogledi na svet, duhovnost, porodicu i različiti karakteri stvaraju istovremeno komične i emotivne scene. Džoana je slobodoumna i sarkastična žena koja sa svojom sestrom Morgan vodi podkast u kome bez tabua govori o seksu i ljubavnim iskustvima. Ona je snažna, ali u isto vreme i ranjiva, tražeći u svojim kasnim dvadesetima ono što joj je celog života nedostajalo, ljubav. Noa je rabin koji, u trenutku kada treba da ostvari san na kome je radio od malih nogu, upoznaje ženu koja mu okrene svet naglavačke.
Da li je samo ljubav uvek dovoljna?
U prvoj sezoni pratimo upoznavanje Džoane i Noe, dvoje mladih ljudi koji se zaljubljuju na prvi pogled. Odnos devojke koja traga za ljubavlju i rabina koji pokušava da balansira između tradicije i modernog, između želja i pravila. Karakteri koji su odrastali u dve dijametralno suprotne porodice. Džoana je odrastala u porodici u kojoj se za rođendane nisu pravile porodične proslave i večere, gde se tradicija ne poštuje, ali su na kraju svakog dana svi članovi tu jedni za druge. Noa je odrastao uz autoritarnu majku, poštovanje tradicije i svih pravila koja nalaže njegova veroispovest. Njihova veza rastrzana je između sadašnjosti i budućnosti, između duhovnosti i svakodnevnog haosa. Za razliku od mnogih serija, njihova veza i hemija ne razvijaju se na pukim telesnim scenama, nego kroz poglede, duhovite dijaloge, tiho i suptilno. Ali, da li je ljubav dovoljna da bi veza uspela? Može li čovek promeniti sebe zarad nekog?
Odgovore na sva ta pitanja gledaoci su dobili u drugoj sezoni. Kada Noa izgubi mesto glavnog rabina zarad ljubavi prema Džoani, njihov odnos ulazi u novo, nepoznato poglavlje. Ono što je dotad bila šarmantna dinamika nesavršenog para, pretvara se u niz problema koje oboje guraju pod tepih, sve dok se ne dogodi šamar realnosti. Džoana, uprkos tome što želi da bude partnerka po merama Noe, prvi put se suočava sa time koliko su oni zapravo različiti i koliko njegova poroda i vera utiču na njihovu vezu. Konflikt sa njegovom majkom otvara ranu koju Džoana godinama nosi, teret odbačenosti, stalni osećaj da nikada nije dovoljna, a pogotovo ne za porodicu koja od nje očekuje da postane deo tradicije koju ne razume i da prihvati veru u koju ne veruje.
I tu počinje surova istina njihove veze. Ljubav više nije dovoljna kao opravdanje. Dolazi vreme kada moraju da izgovore sve ono što su mesecima prećutkivali. I dok Noa pokušava da balansira između porodice koja traži poštovanje tradicije i žene koju voli, Džoana prvi put priznaje sebi da možda nije spremna da žrtvuje identitet da bi pripadala svetu koji je od samog početka gledao kao uljeza.
Priča o neobično običnim ljudima
Serija Niko ovo ne želi nije spektakl. Nije epohalna. Nije revolucionarna. Danas svi žele seriju koja razbija tabue, koja po svaku cenu mora da bude drugačija, koja mora da prikaže što više različitosti kako se niko ne bi uvredio, a ova serija samo donosi priču između dvoje obično neobičnih ljudi sa kojima većina gledalaca može da se identifikuje. Nijedan lik nije savršen. Nijedan konflikt nije besmislen. Nijedna emocija nije tek tako nastala, sve ima svoj uzrok.
Noa i Džoana nisu samo par sa ekrana, oni su ogledalo mnogih odnosa danas, gde se ljubav često pomeša sa strahom od samoće, gde se želje pretvaraju u obaveze, a kompromisi u gubitak identiteta. Serija vrlo jasno poručuje da ništa što je na silu, ni vera, ni porodica, ni partnerstvo, ne može trajati. Sve što ne dolazi iskreno, iznutra, pre ili kasnije pukne kao tanka nit koja je predugo bila pod tenzijom.
U društvu koje stalno nešto očekuje od nas, da budemo bolji, da se povinujemo nametnutim pravilima, budemo normalniji, ova serija nas podseća da je najveća hrabrost voleti sebe bez filtera. Da prihvatimo svoje granice, svoje greške, svoje strahove i da ih ne potiskujemo samo da bismo se uklopili u nečiju tuđu sliku savršenog života.
Ljubav može biti prelepa, ali ne sme biti mučenje. A identitet je jedina stvar koju niko ne bi smeo da nam uzme, ni iz ljubavi, ni iz pritiska, ni iz najboljih namera.