Dugo očekivani film Dara iz Jasenovca, reditelja Predraga Gage Antonijevića i scenaristkinje Nataše Drakulić koji govori o stradanju Srba, Roma i Jevreja u logoru Jasenovac, izazvao je veliku pažnju i emotivne reakcije gledalaca na društvenim mrežama. Gleda se u tišini, uz suze i poruke da se takvi zločini ne smeju zaboraviti i da se nikada više ne ponove. Film se bavi manje poznatom epizodom Drugog svetskog rata, o kojoj međunarodna javnost veoma malo ili gotovo uopšte ne govori. Jeza izazvana emotivnim nabojem filma je u svakoj sekundi sve veća i veća, a fokus je na teškim odlukama majki i dece.
Veliki deo priče okružuju teške odluke koje žene moraju doneti, suočene sa strahotama genocida. Da li bi trebalo ukrasti kukuruz za svoju gladnu decu i potencijalno se suočiti s batinama? Da li bi trebalo da pošalju decu zbog šanse za bolji život i rizikuju da ih više nikada ne vide? Ova pitanja produbljuju strahote Holokausta izvane jezivim ubistvima, izražavajući psihološku traumu nametnutu žrtvama. Zatočena deca jedva su dobijala hrane koliko može stati u jednu dečiju šaku, a povrh toga jela su lišće, korenje i ostatke koje se bacaju svinjama, kako bi nekako i preživela i možda jednog dana izašla, kao što je to davno učinio Jova Šarović.
Ova priča, ovaj film je svima nama potreban kako bi ostali svesni tih užasnih događaja sa kojima se nosio Srpski narod. Ovo je događaj koji ujedinjuje Srbe i izaziva jaz širom sveta.