Niška publika imala je priliku da u proteklih godinu dana uživa u brojnim događajima u Narodnom pozorištu, a novinari Studentskog dnevnog lista ispratili su mnoge od njih.
Drama Dunje Matić pod nazivom Balava odigrana je 20. aprila prošle godine. Uloge u ovom komadu protkanom motivima porodičnih odnosa i društvenih normi igraju Isidora Simijonović, Mirjana Karanović, Jasna Đuričić i Jovana Belović. Bunt, odlazak od kuće, alkohol, trudnoća i neprihvatanje − sastavni su delovi života mladih devojaka, ali se o njima ne govori sasvim često. Ova predstava pristupa im na jednostavan, ali hrabar način. Nakon izvedbe, Jovana Belović govorila je za naš list i tom prilikom, između ostalog, kazala:
Prelomne tačke odrastanja su prvi dodir sa pubertetom i poslednji vagon tog puberteta. Kako se stvari prelome na kraju − možda je i najvažnije za sopstveni put koji gradimo.
Predstava Balava; Foto: Sonja Stefanović
Predstava Nedozvani gostujućeg NAS teatra iz Gornjeg Milanovca odigrana je 24. aprila prošle godine. Glumačku ekipu čine Strahinja Blažić, Marija Stokić, Anita Stojadinović, Aleksandar Ristanović, Tatjana Dimitrijević i Ivan Perković, a komad je rađen po drami Momčila Nastasijevića i tema koju obrađuje je težnja likova za onim što nemaju, kao i potreba da svoj život drugima predstavljamo kao nešto savršeno. Tada je za naš list govorio Strahinja Blažić i rekao:
Drama se zove Nedozvani zato što su oni nedozvani. Oni su, kako je to reditelj Jug rekao, ljudi u pokušaju. Svako svakog zove, a niko nikog ne dozove. Oni svi čeznu za nekim životom, a prosto se ne usredsređuju na ono što su dobili, što imaju. Problem kod čoveka je to što uvek teži za nečim većim. Dobro je težiti za nečim većim kada je to progresivno. Ipak, to može vrlo lako da ode u nešto što je tamna strana čoveka i da ga potpuno upropasti. Tu se pomešala malo i prošlost i sadašnjost i ono što bi oni voleli da budu. Šekspir kaže: Mi znamo šta smo, ali ne znamo šta možemo biti. Oni ne znaju šta mogu da budu i tako iz nekog očaja prave neke nepromišljene poteze koji ih dovode do toga da se raspadnu onako ljudski, na svakom nivou.
Predstava Nedozvani; Foto: Marija Đorđević
Smeh, priča puna obrta, neobični likovi − samo su neke od stvari koje su obeležile premijeru predstave Kneginja od Foli Beržera, koja je izvedena 15. maja 2019. godine. U pitanju je komedija Žorža Fejdoa, a reditelj je Jug Radivojević. Priča odslikava nekadašnje parisko društvo, ali i život kneginje koja ne uspeva da odoli zovu pređašnjeg života punog razvrata. Glumac Marko Pavlovski tumači lik Šopina, a nakon premijere govorio je za Studentski dnevni list. On nam je tada otkrio da je ulogom u filmu Zaspanka za vojnike ostvario dečački san i kazao:
Neophodno je da se glumac igra i izlazi iz okvira. Smatram da glumac koji se ne igra ne radi svoj posao kako valja. Samo iz igre, radosti i htenja da nešto smislimo i uradimo možemo doći do dobrih rezultata. Moraš da se igraš, bilo da je u pitanju drama ili komedija.
Predstava Kneginja od Foli Beržera; Foto: Marija Janković
Premijerno izvođenje predstave Ivkova slava u Prizrenu reditelja Bojana Stojčetovića niška publika imala je priliku da pogleda 26. maja prošle godine. Komad je produkt saradnje niškog Narodnog pozorišta i Narodnog pozorišta u Prištini i govori o ljudima, njihovim odnosima, pomešanim osećanjima, svakodnevnim strahovima i promašenim životima. Milan Vasić, koji tumači glavni lik, osvrnuo se za naš list na samu predstavu:
Mi smo od komedije napravili tešku dramu. Samim tim što smo je smestili na Kosovo, sve je drugačije. Ivko je povratnik, a komšije Albanci dolaze da ga oteraju na kulturan način.
Milan Vasić u razgovoru za SDL; Foto: Aleksandra Krstić
Pretpremijera predstave Jabuka održana je 17. juna prošle godine. Pretpremijeri je prisustvovala i rediteljka Aleksandra Kovačević, a glumačku ekipu čine Kristina Tomić, Katarina Mitić i Danilo Petrović. U pitanju je emotivna drama koja se bavi međuljudskim odnosima, a nakon izvođenja, Kristina Tomić je u intervjuu za Studentski dnevni list kazala:
Nakon svakog izvođenja se tresem, a da bismo došli do toga, moramo mnogo da kopamo po svojim emocijama.
Predstava Jabuka; Foto: Andrija Ćirić
Prva predstava odigrana prošle jeseni jeste predstava Sumnjivo lice u produkciji Okret teatra iz Beograda. Ona je izvedena 11. oktobra, a likove su tumačili Marko Nikolić, Danijela Tanasković, Marija Ćeranić, Nikola Krneta i Milan Vranešević. Predstava je rađena po jednom od najpoznatijih dela Branislava Nušića. Glumci su na zanimljiv i kreativan način oživeli likove kojima je Nušić opisao stanje u društvu, ali i ismejao loše karakterne osobine ljudi, koje su univerzalne i prisutne u svakom društvu. Nakon predstave, Marija Ćeranić govorila je za naš list i rekla:
Meni nije jasno zašto postoji strah od promena. Mislim da je to problem mentaliteta, mi smo takvi, slabo prihvatamo inovacije. Moram pak da primetim da se stvari pomalo menjaju, ali veoma sporo. Možda će neke mlađe generacije učiniti nešto po tom pitanju.
Predstava Sumnjivo lice; Foto: Marija Janković
Predstava Kako vam drago reditelja Nikite Milivojevića premijerno je odigrana 21. oktobra. Likove tumače Nebojša Vranić, Sonja Isalović, Zoran Karajić, Miloš Cvetković i drugi. Komad je nastao na osnovu Šekspirovog teksta, u saradnji Narodnog pozorišta u Nišu, Kruševačkog pozorišta i Internacionalnog Nišvil džez teatarskog festivala. Predstava prati sudbinu dvoje zaljubljenih, koji su proterani iz svojih domova. Ne znajući jedno za drugo, sa svojim pratnjama oboje traže utočište u Ardenskoj šumi. Nakon predstave, glumac Miloš Cvetković govorio je za Studentski dnevni list i tom prilikom naveo:
Toleranciju gotovo da ne primećujem. Mislim da ljudi imaju sve manje obzira, ne samo prema drugima već i prema sebi. Smatram da je to došlo sa pojavom društvenih mreža i brzog interneta. Samim tim je i naša percepcija počela da se menja. Celokupan sadržaj svega dostupnog je sažvakan i ljudi više nemaju strpljenja. Izgubivši strpljenje zbog vremena u kome živimo, izgubili smo i toleranciju. Ne obraćamo pažnju ni na važnost zajedništva i ljubavi.
Predstava Kako vam drago; Foto: Jovan Živković
Predstava Vlast i njena opozicija izazvala je veliko interesovanje niške publike 25. oktobra. U pitanju je bilo treće izvođenje, pošto je komad premijerno igran simbolično 5. oktobra. Reditelj predstave je Egon Savin, a rađena je po komadu PR − potpuno rasulo, poslednjem delu pozorišne trilogije Nebojše Romčevića. Predstava na duhovit i satiričan način predstavlja život prosečne porodice u Srbiji, njenu vlast, kao i njenu opoziciju. Predstavljena je surova realnost pod maskom komedije. Glumac Aleksandar Marinković se u razgovoru za naš list osvrnuo na reakcije političara na ovaj komad:
Zašto mislite da očekujemo samo odgovor vlasti? Ova predstava cilja i na opoziciju, od koje smo zapravo i dobili reakciju. Ona se navodno ogradila od svega ovoga. Prvi put čujem da se neko ograđuje od jednog umetničkog dela. Kao kada bi se kongresmeni ograđvali od Kopolinog Kuma i tvrdili da oni nisu takvi (smeh). Što se vlasti tiče, ako pogledamo malo unazad, ovo nije prva autoritarna vlast koja nas je zadesila, samim tim ovo i nije prvi put da se ona kroz umetnička dela izlaže podsmehu.
Predstava Vlast i njena opozicija; Foto: Emilija Kostić
Krajem oktobra 2019. nišku publiku obradovao je Ljubivoje Ršumović. On je 28. oktobra održao Veče poezije i tom prilikom kazivao stihove iz svog opusa, u kojima je opisao duh detinjstva i zaljubljenosti, kao i one koji su posvećeni drugim piscima. Nakon Večeri poezije, govorio je za Studentski dnevni list, između ostalog, o tome kako treba pisati poeziju za decu:
Razlika je u tome što loši pisci misle da ako pišu za decu mogu da napišu bilo šta. Duško Radović je ostavio takozvani Dušanov zakon o tome kako treba pisati za decu. Glavni član tog zakonika je upravo to da za decu treba pisati kao za odrasle, ali mnogo bolje. To znači da pesma mora imati duha, da mora biti napisana lepim jezikom, ali i da mora imati neku poruku.
Ljubivoje Ršumović u Narodnom pozorištu; Foto: Emilija Kostić
Predstava Vaskrs na Moglenu reditelja Dejana Cicmilovića premijerno je odigrana 2. novembra. Uloge su tumačili Aleksandra Arizanović, Dejan Cicmilović i Aleksandar Mihailović. Ideja predstave proizišla je iz jedne ratne epizode koja se odigrala 5. maja 1918. godine na Solunskom frontu. Priča počinje jula 1914. godine na brodu Beč−Konstanca, zatim se nastavlja preko Prokletija, Krfa i Kajmakčalana, sve do Vaskrsa 1918. godine kada su iz svojih rovova izašli srpski i bugarski vojnici i čestitali jedni drugima praznik, te na taj način uspeli da na trenutak zaustave jedan krvavi rat. Nakon predstave, Aleksandra Arizanović govorila je za naš list o samoj predstavi, kao i o temama koje ona obrađuje:
Praštanje, ljubav i čovečnost − to je ono što je najvažnije u životu. Dok smo živi, treba da živimo kao ljudi i budemo prijatelji jedni drugima, a ne neprijatelji.
Predstava Vaskrs na Moglenu; Foto: Emilija Kostić
U punoj sali Narodnog pozorišta 7. novembra prošle godine odigrana je predstava Jami Distrikt, u režiji Kokana Mladenovića. Glumice Vanja Nenadić, Nina Nešković i Isidora Simijonović prikazale su život emigranata u stranoj sredini. Komad govori o poziciji emigranata, razlozima za selidbu i emotivnoj, duhovnoj i egzistencijalnoj borbi koju sa sobom i sa drugima vodi osoba primorana na život van svoje zemlje. Nakon poklona glumačke ekipe publici, imali smo priliku da razgovaramo sa Vanjom Nenadić i ona je tada rekla:
Nacionalizam je jako strašna i velika tema, pogotovo za nas mlade. U pitanju je tema koja mene svakodnevno pogađa. Sveprisutna je, možda danas više nego ikad, iako je zamaskirana nekom demokratijom. Mislim da je na nama da ispeglamo stvari. Mi o tome govorimo i u ovoj predstavi − nismo isto, a zapravo jesmo isto. Moramo se truditi koliko god možemo da ispravimo greške koje su napravile neke prošle generacije. Čak su i oni, nažalost, bili dosta izmanipulisani. To je prosto vreme u kome živimo. Ipak, moramo da se borimo protiv toga, jer nam je to jedini način da se spasimo.
Predstava Jami Distrikt; Foto: Andrija Ćirić
Na sceni Narodnog pozorišta 26. novembra prošle godine odigrana je predstava Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo u režiji Erola Kadića. Ovaj komad prikazuje dvoje ljudi koji se upoznaju u vozu i doživljavaju ljubav na prvi pogled, a ulogu Borke Barjakteravić i Milića Barjakteravića tumačili su Neda Arnenić i Feđa Stojanović. Komad je rađen po tekstu Milana Raleta Nikolića. Nakon predstave, Feđa Stojanović je govorio za naš list o tome kako današnja omladina shvata ljubav:
Iskreno, ja ne razumem kako se danas mladi zaljubljuju. Svi nešto gledaju u te telefone, šalju neke poruke. Mi smo umeli da biramo devojku, da priđemo devojci koja nam se dopada i pozovemo na igru. Kada sam moju ćerku pitao da li dolazi neko da je bira kada izađe do kafića, rekla mi je da živim u kamenom dobu. Ali, mislim da nisam od onih matorih ljudi koji gledaju negativno na to kako se danas deca i mladi ponašaju. Svaka generacija ima svoju priču. Pa, i moja generacija je slušala Beatls-e i Rolling Stones-e i moji roditelji to nisu mogli da razumeju, tako da se trudim da budem negde u skladu sa vremenom i da razumem te mlade ljude. Puno radim sa mladim ljudima i pokušavam da ih razumem koliko mogu. Ne mogu u potpunosti, ali mogu na neki način.
Predstava Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo; Foto: Emilija Kostić
Veliku pažnju niške publike izazvala je i pretpremijera predstave Jedan Edip, koja je održana 29. novembra. Stefan Mladenović, Aleksandar Krstić, Evgenija Stanković, Milica Filić i Marko Radojević predstavili su na specifičan način jedan od najpoznatijih mitova − mit o Edipu. Radnja predstave fokusirana je na dušu i najdublje oblike psihičkog i emotivnog funkcionisanja čoveka. Autor preispituje poznati mit o Edipu i osvetljava ga iz nove perspektive, pronalazeći uzrok njegove zle sudbine, ne u incestu, već u davnom zločinu njegovog oca Laja. Nakon predstave, glumica Evgenija Stanković, koja je tumačila ulogu Edipove majke Jokaste, govorila je za Studentski dnevni list i o ovom komadu kazala:
Najvažnija poruka jeste sam Lajev kompleks. Naravno, tu je i to da je jako tanka granica između smrti i života − treba da razmislimo kako živimo i kako ćemo uopšte živeti posle, ako to posle uopšte postoji. Pozorište uvek pokušava da pošalje poruku i proširi svest o nečemu, a ovom predstavom pokušavamo uputiti mlade ljude, roditelje i starije da razmisle i vide gde se nalaze.
Predstava Jedan Edip; Foto: Jelena Todorović
Nakon Čika Ršuma, 16. decembra Veče poezije održao je i Pero Zubac. Veče je započeto Pismima u stihovima, nakon čega su usledili stihovi iz zbirke Ram za sliku leta, u kojoj je veliki broj pesama posvećen autorovim sestrama. U toku večeri Pero Zubac je kazivao i stihove pesama koje se nalaze u zbirkama Doba kiša i Glasovi u tišini, ali i one koje su posvećene drugim velikim pesnicima. Na kraju večeri, pesnik je za naš list rekao:
Meni su sve knjige kao deca. Oni koji čitaju odaberu svoje omiljene. Obično svi vole knjige gde se nalaze Mostarske kiše, a njih sam pisao kada sam imao 20 godina.
Pero Zubac u razgovoru za SDL; Foto: Sonja Stefanović
Poslednja predstava koju smo ispratili 2019. godine u Narodnom pozorištu jeste predstava Krv crvenog petla, koja je premijerno je izvedena 23. decembra. Komad je rađen po tekstu Miloša Latinovića, a inspirisan je Markesovim delima i karakteriše ga magijski realizam. Tematski okvir predstave određen je žanrom psihološkog trilera, gde pratimo glavnu junakinju Lauru i njeno razračunavanje sa mračnom prošlošću, te problem rastrzanosti između ljubavi i dužnosti, koji otvara pitanje o tome šta je pravo, a šta pravda u životu pojedinca u turbulentnim političkim vremenima. Predstava je rađena u koprodukciji Narodnog pozorišta u Nišu i Narodnog pozorišta u Prištini. Nakon predstave, glumac prištinskog Narodnog pozorišta Nebojša Đorđević kazao je novinarki našeg lista:
Mi smo se, osim naracije, bavili i odnosima između likova. Posebno je zanimljivo to što smo i scenske pokrete i određenu stilizaciju radili uporedo sa narativnim delom.
Predstava Krv crvenog petla; Foto: Ivan Stević
Prva predstava sa koje smo izveštavali ove godine jeste predstava Ujka Vanja, odigrana 21. januara. Rađena je u saradnji Hartefakt fonda i Narodnog pozorišta Sterija iz Vršca. Glumci su modernim pristupom približili publici poznato Čehovljevo delo. Predstava se bavi pitanjima lenjosti i straha od promena, kao i glavnim preprekama svake promene. Glumica Katarina Marković govorila je za Studentski dnevni list o samoj predstavi, konformizmu i lenjosti:
Osnovne teme koje ovaj komad obrađuje su otuđenost i odsustvo dobre komunikacije. Teme koje smo obradili u predstavi su vanvremenske. Civilizacija još uvek nije uspela da reši ova pitanja. Usamljenost čoveka je vanvremenska tema, bez obzira na to da li je okružen ljudima ili ne. To je vrsta duboke i intimne usamljenosti koju je strašno preživeti. Svako od nas je samo čovek. Okolnosti prilagođavaju ljude kako bi se lakše izborili sa današnjim vremenom. Čovek pokušava prevashodno da sačuva sebe. Međutim, svako od nas je drugačiji, tako da ne uspevaju svi da se izbore sa problemima.
Katarina Marković u razgovoru za SDL; Foto: Jovan Živković
Predstava Žanka odigrana je 31. januara, u izvođenju Opere i teatra Madlenianum. Glumci su ovom predstavom odali počast glumici Žanki Stokić, kao i ostalim velikim glumcima. Ova drama Miodraga Ilića prikazuje celu jednu traumatičnu istorijsku epohu, da bi u središtu bilo pitanje moralne krivice umetnika, s obzirom na to da vlast hoće da ih upotrebi za svoje ciljeve. U košmaru predsmrtne noći Žanka evocira svoj mukotrpan i slavan umetnički život, kao i dramatičan lični život. Delo je humorističnog, ali i tragičnog toka radnje. Nakon predstave, Milan Mihailović Caci govorio je za naš list o značaju ovakvih projekata:
Ovakvi projekti su veoma značajni. Iz njih mnogi mogu da saznaju nešto novo. Da se ne lažemo, publika vrlo malo zna o tome ko je Žanka Stokić, a ona je velika glumica.
Predstava Žanka; Foto: Jelena Todorović
Predstava Žene iz Troje odigrana je 6. februara, te je publika imala priliku da iz perspektive trojanskih žena sazna nešto više o padu jedne civilizacije. Predstava je rađena po Euripidovom tekstu, u režiji Nebojše Bradića. U pitanju je priča o posledicama rata koji je srušio jednu kulturu. Komad predstavlja elegiju nad sudbinom pobeđenih zbog uzaludno prolivene krvi i prikazuje bol koji ne pripada samo poraženima već i pobednicima, optužbu za neljudskost i neprirodnost rata, kao i osudu destruktivnih nagona čije su žrtve humanost i čovekov razum. Nakon predstave, glumica Olivera Bacić rekla nam je:
Umetnost i pozorište igraju veliku ulogu u širenju svesti o užasima modernih ratova. Možda bi trebalo u većoj meri da obrate pažnju na ovakve teme. Mi smo se u predstavi potrudili da dočaramo publici strahote koje rat nosi sa sobom. Nakon predstave publika bi trebalo da se zapita kako rat utiče na živote ljudi i koje posledice ostavlja za sobom.
Predstava Žene iz Troje; Foto: Nađa Vučković
Predstava Lepotica Linejna, rađena po tekstu Martina Magdona, odigrana je 11. februara ove godine. Režiju potpisuje Miloš Jagodić, a uloge tumače Ljiljana Stjepanović, Jelena Stajkovac, Dejan Tončić i Nikola Rakić. Komad je nastao u saradnji Kruševačkog pozorišta i Art tema iz Beograda. Publika je imala priliku da vidi jedan neobičan odnos majke i ćerke, šta se krije iza zatvorenih vrata porodice i kako međusobna posesivnost roditelja i dece može da utiče na njihove živote. Nakon predstave, glumica Ljiljana Stjepanović, koja tumači lik majke u ovoj predstavi, govorila je za Studentski dnevni list:
Presrećna sam što radim ovaj posao, obožavam ga i diže me iz mrtvih. Bila sam u jako lošem fizičkom stanju, ali kada stanem na scenu bolest ne postoji. Gluma mi daje energiju i snagu. Zašto bih ja svoje dete, koje obožavam, svoju najstariju od četiri unuke, savetovala da se ne bavi glumom? Razumem donekle taj negativan stav o bavljenju glumom, ali za mene su to gluposti. Mene gluma ispunjava. Ako radiš nešto što te ne ispunjava, ize’m ti život.
Predstava Lepotica Linejna; Foto: Sonja Stefanović
Predstava Da bar nisam žensko odigrana je 21. februara, u izvođenju Milice Stefanović i Vaje Dujović. One su publici prikazale život jedne mlade migrantkinje, kao i probleme sa kojima se ona suočava. Priča prati Zahrinu borbu na granici sa krijumčarkom Rahom, kao i njenu borbu sa imigracionim sistemom, koji predstavlja službenica Fatima. Tri žene predstavljaju tragične likove. Zaplet nastaje kada Zahra pokuša da prekine začarani krug nasilja i zlostavljanja žena. Nakon predstave, glumica Vaja Dujović kazala je:
Moj najveći uzor je Nebojša Glogovac. Jedan umetnik treba da ostavi svoj trag i da na neki način utiče na kulturu jednog društva. To je ono što je Nebojša Glogovac uradio u svojoj bogatoj karijeri.
Predstava Da bar nisam žensko; Foto: Emilija Kostić
Predstava Čekajući Godoa odigrana je 24. februara, a izveli su je glumci Kruševačkog pozorišta. Oni su na moderan i komičan način prikazali poznati motiv čekanja, koji je i danas aktuelna tema društva. Originalno delo irskog dramaturga Semjuela Beketa glumci su publici predstavili na način koji je savremenom društvu veoma blizak − kroz upotrebu mobilnih telefona, izraze i navike karakteristične za čoveka današnjice. Nakon predstave, glumac Marko Živić govorio je za naš list o tome šta za njega predstavljaju snovi i motiv čekanja, kao i o tome kako se izboriti za bolje sutra:
Za mene motiv čekanja predstavlja tugu. Mnogi glumci čekaju svoje uloge, a Petar Kralj, naš nekadašnji glumac i moj prijatelj, govorio je da glumci ne treba da čekaju uloge, već da uloge treba da čekaju njih.
Predstava Čekajući Godoa; Foto: Jelena Todorović
Februarski repertoar zatvorila je predstava Ako se probudiš ili kao da je važno, odigrana 28. februara. Komad je rađen po tekstu Isidore Milosavljević i u režiji Nenada Todorovića, u koprodukciji Narodnog pozorišta Leskovac i Prištinskog pozorišta sa privremenim sedištem u Gračanici. Predstavu je otvorilo obraćanje dvoje glavnih glumaca publici, uz objašnjenje kako su se upoznali. Priča prati njihovu porodicu nekoliko godina kasnije, kao i turbulentne odnose u njoj. Uloge su tumačili Maja Janković, Ivan Janković, Filip Radivojević, Nataša Stanković i Maja Jovanović. Nakon predstave, Filip Radivojević osvrnuo se na temu porodice kao osnovnu temu ovog komada:
Predstava nosi snažnu poruku. Svako ko je bio večeras u publici mogao se pronaći bar u jednom trenutku. Ne mora da bude tragično kao što je ova završnica, ali postoje segmenti koje svako može da izvuče i da kaže: Aha, to sam ja. Kakva god nevolja da se desi unutar porodice, ona ne treba da razruši tu porodicu, već da tu vezu učvrsti, jer na kraju nemamo nikog drugog osim članova porodice.
Predstava Ako se probudiš ili kao da je važno; Foto: Jelena Todorović
Muzičko-poetski nastup pod nazivom Da, to su bili dani, posvećen ženama, održan je 8. marta, u izvođenju Nebojše Dugalića, Borisa Pingovića, Vojislava Savića i Nine Ćosić. Kabare predstavlja kombinaciju poznatih stihova Duška Radovića, Laze Kostić, Miloša Crnjanskog i drugih, anegdota i muzike velikih imena domaće i svetske scene. Pre same predstave, Boris Pingović govorio je za Studentski dnevni list, između ostalog, o Osmom martu:
U poslednje vreme je sve marketinški trik, jer se mi nalazimo u vremenu društvenih mreža i brzih informacija. Mislim da svaki dan treba da bude dan žena, a ne samo Osmi mart. Taj dan je osmišljen kako bismo se svi setili da su žene važne, ne volim kada se sve to poveže sa feminizmom.
Boris Pingović; Foto: Emilija Kostić
Usled vanrednog stanja u zemlji uzrokovanog širenjem virusa korona COVID-19, sve predstave u Narodnom pozorištu otkazane su, kao i festival Teatar na raskršću, koji je trebalo da se održi u periodu od 12. do 19. marta.
Podsećamo, zbog novonastale situacije Narodno pozorište prikazuje svoje najbolje i najgledanije predstave tri puta nedeljno onlajn. One se mogu gledati putem linkova koji se objavljuju na sajtu Narodnog pozorišta i njegovim društvenim mrežama. Postavljeni link dostupan je 48 sati, a nakon toga biva zamenjen novim linkom, sa novom predstavom.