Da li autorska prava podstiču medije da budu kreativniji i originalniji? Kako ona utiču na stavove novinara i foto-reportera o ličnim delima? To su bile glavne teme tribine o autorskim pravima u medijima koju je organizovalo Udruženje novinara Srbije u saradnji sa Departmanom za komunikologiju i novinarstvo. Trbina je održana u utorak, 26. decembra na Filozofskom fakultetu. O ovoj temi autorskih prava u medijima govorili su advokati specijalizovani za autorsko pravo Dušan Popović i Uroš Nedeljković, fotoreporter Goran Sivački, novinarka KRIK-a Marija Vučić i novinarka Dragana Kocić.
Na samom početku tribine, advokat Dušan Popović objasnio je pojam autorskog dela i istakao je šta je najvažnije kod njega. Tribina se fokusirala na autorska dela u novinarstvu, na same tekstove, kao i na pitanja kada ono može predstavljati autorski članak ili fotografiju, a kada ne.
Originalno autorsko delo je ono autorsko delo koje nije kopirano od nekog tuđeg, i nastalo je od čoveka. Ne može biti autor ni životinja, a ni veštačka inteligencija, pojašnjava Popović.
Fotoreporter Goran Savički objašnjava da se autorsko delo štiti samom objavom, odnosno kada je javno dostupno. Delo dobija legalnu zaštitu od zloupotrebe bilo kakvog ličnog materijala i autor nije u obavezi, ali ima pravo da pokrene pravni postupak. Po principu, za generične objave ne bi trebalo da se traži zaštita jer one predstavljaju skup tehničkih rečenica. Kako dalje objašnjava, u svakom od dela treba da bude ponešto originalno, poneki dokaz da je rađeno od strane čoveka.
Mi fotoreporteri smo vezani jedni za druge, svi se poznajemo i držimo se zajedno, i kada smo krenuli da tražimo pravo za ukradene fotografije, što je ubrzo ušlo u sudsku praksu, svi smo krenuli na sudu da dobijamo naknadu štete. Došli smo dotle da danas skoro niko više ne krade fotografije, rekao je Savički.
Novinarska praksa korišćenja fotografija uz tekstove danas se razlikuje po tome što su novinari u grču zbog pretnje od tužbe zbog autorskih prava. Ranije je bilo manje informisanih redakcija o pretnji autorskim pravima, ali su se kroz godine, velike i manje redakcije sve više edukovale.
Čak i mi koji znamo ponešto o autorskim pravima, ne znamo gde da pronađemo validnu fotografiju koju možemo da iskoristimo, a da pritom ne dobijemo tužbu. Sad sve što znam o zakonu o autorskim pravima je da ja ne smem ništa da uzmem osim ako mi neko nije dao, rekla je Vučić.
Tokom tribine bilo je govora i o tome da je uvek bolje pitati, jer je veća verovatnoća da će bilo ko iz redakcije izaći u susret i dozvoliti preuzimanje fotografija, sa potpisom, ukoliko već osoba nije u mogućnosti da napravi originalnu sliku. Ono što se nikako ne priznaje jeste upravo ta zloupotreba, nedozvoljeno uzimanje fotografija sa sajtova, što će najverovatnije dovesti do tužbe, ako ne odmah, onda će kroz par meseci ili godina sigurno.
Sa druge strane, u pisanom novinarstvu to nije slučaj. Dešava se često da se neki tekstovi preuzimaju, nekad ne u potpunosti već samo delovi, a nekad i u vidu transkripcije. Postavlja se pitanje kada je to kršenje autorskih prava, a kada nije?
Predavači su se složili da novinari neće štititi svoja autorska prava kod rutinskih tekstova, a kod autorskih dela i kada dođe do tužbe, uvek će deo po deo biti preispitivan da li je zapravo originalan ili ne, što nije slučaj sa fotografijama. Ispod svakog članka potrebno je potpisati autora, što znači da neko ko bude želeo da preuzme tekst u obavezi je da jasno naznači odakle ga je preuzeo. I kada je u pitanju citiranje postoji pravo citiranja koji se može upotrebiti.
Autor je taj koji je moralno oštećen pri zloupotrebi teksta, a redakcija je ta koja je imovinski oštećena, istakao je Popović.
Na kraju tribine, predavači su pokušali da objasne prisutnima da je najbolja opcija zaštite od potražnje naknade štete uvek imati originalno autorsko delo, jer previše zamki se nalazi na internetu, a nedovoljno se zna o zakonu o autorskim pravima. Novinarima se preporučuje da budu upoznati sa Kodeksom novinara Srbije i da se pridržavaju smernica.